Raja
Streamam muziku sa derneka na blogu Bipolarni smo Pa de
Streamam muziku sa derneka na blogu Bipolarni smo Pa de
Imam jednu prijateljicu koja je ista kao ja, ali i različita kao i ja i, da još malo zakomplikujem, iste smo u različitim stvarima i obratno. Pristup bilo čemu nam je isti ali se drugačije manifestuje. Recimo, ja imam problem sa javnim nastupom, ona ima problem sa privatnim nastupom što u biti znači da imamo…
Piše mi se o ljubavi, a lijepo me strah da me neko ne provali. Šta ako neko skonta ko sam ja i o kome pišem. Zato ću onda da pišem o vremenu i ekonomskoj situaciji. Svima nam vodu zavrću iza ponoći tako da ne može niko u mene uperiti prstom kada i ako pročita ovo….
U sobi gdje možeš biti nemoćan ne moraš se pretrpavati obavezama kako se ne bi mislilo o svjetovnim problemima svakodnevnica ti nije draga ali ti to ne znaš jer joj ne daš blizu svog hlada Dok je stavljala ogrlicu i posljednji put provjeravala odraz u ogledalu prije nego što ti se okrene, nisi bio ni…
prvi red prvi džep prvi razred fulih odjeljenje Zanimljivo je kako kroz čitav život radim isto što i tada. Recikliram riječi, ponavljam ih i ponavljam sebe. Zapravo, ponovim čitav krug dešavanja čim zaboravim ono šta je bilo prije. Život po paternu: u svim sektorima. Po tom se pitanju ne razlikujem od drugih. Baš zato i…
Pošto mi, ljudi sa Balkana, a i šire, poštujemo i cijenimo tek onda kada se među haljinama potkrade nit patnje za nekim velikim čovjekom. Da, naravno da bi bilo loše kada na nečiju smrt ne bi reagovali, zato im gradimo spomenike i sadimo ih na groblje uspomena. Eh pazi sad, pošto se radi o jednom…
istraži realnost da bi našao istinu, a onda je začini slatkim lažima svoje mašte opet forsiram prorez između jave i sna opet se gubim između tebe i dna opet „ja“ igra sporednu ulogu opet ti… stavim li tačku, iz mene izlazi hir stavim li tri, imaš moj mir opet ti.
Živim dva života istinski u glavi drugi izvan nje Znaš li šta je zanimljivo? Kada se ta dva sastave Lako za razumjeti Teško za shvatiti jer sve što radim Ne znam da li stvarno radim I sve postane prezačinjeno Pa se pitam Da li stvarno stojiš tu Ili to ja želim da si tu Zašto…
Kasni noćni ili rani jutarnji – sitna su doba, ali samo ako znaš tačno na kojoj sekundi preskače ono malo kazaljke na satu što te noćima nina i miluje dok buka motora, benzin i poneki putnik pečate corpus delicti onih malo što ostaju budni u ovo vrijeme. Ti znaš da će, ali ne bi stavljao…
Sutra prestari, jučer premladi; strah je stvaran, opasnost stvarnija a ustvari, stvarnost je strah, strah nas je stvarnog jer nismo znali kako da se bojimo nestvarnog. Možda ipak nađem nešto u čekanju, osjetim nešto više od osame i uhvatim vječnost u sredini sloga „Om“. Imaj u vidu da možda započeh ovo čisto da sebi zapucam…